Pesme po Aleksandar Stoicovici

u prevodu Ljubinka Perinac-Stankov

to je bilo naše detinjstvo

 

na usijanu kožu konja

pritiskali smo komadiće tamjana
zamišljali smo da kujemo drago kamenje
u godišnjem dobu što je mirisalo najčešće
na daljine i mulj

 

ali konji su bili zakopani na ulazu u kuću
sa lancima kadionice nameštenim oko očiju
i to je bilo naše detinjstvo

 

u avgustovskim noćima
čuli smo pčele dok su preletale suvu zemlju
nebo je visilo na ogromnoj ribarskoj mreži
sve blizu naših čela
ulazimo u Dunav i Dunav je mračan
kao da su se sve dosadašnje noći natopile vodom

 

mesec je bio uhvaćen u trsku
sedam četa anđela krvavih dlanova
vezivali su ga kožnim kaiševima i vukli ga prema dubinama
sakupljali smo suze sa njihovih obraza i bežali u selo
arhanđel Gavrilo zatrubio je nad dozvolom da se riba jede
i to je bilo naše detinjstvo

 

 

 

 

 

riba iz Jagodare

nekoliko meseci ranije pre posljednjih godišnjih snegova
razglasilo se da u Jagodari raste jedna ogromna riba
ribari bi dolazili u selo i kleli se da je riba tamo
i da se sve ređe penje na nebo
drugi su pričali da čak štaviše
ako zaroniš glavu u Dunav kad je miran
možeš pretke da ugledaš kako guraju životinju šakama
kako je zlatnim polugama podižu

 

za kratko vreme celo je selo govorilo o ribi u Jagodari
svi su je zvali riba – most
jer je po dužini kretala još sa srpske obale
i stizala je do našeg sela

 

sećam se da je godina bila rodna
tako da se na Blagovesti celo selo okupilo
(u vrelim proljetnim danima služilo se
pod kruškom u porti crkve)

 

baš kad sam ušao na kapiju
popa je namještao suvi riblji rep oko vrata
umjesto epitrahilja
svijet se gurao pod rep ribe
plačući od sreće
deca su sakupljala kruške
starci su se s vremena na vreme budili
i odlepljivala krljušt ispod kože
a ribari. ribari su u horu plakali preko srebrnih tepsija

 

za nekoliko meseci negdje oko prvih snegova
razglasilo se da u Jagodari raste jedna ogromna riba
otišao sam do Dunava i zagnjurio glavu u vodu
kroz mutnu vodu vidio sam ribare
kako guraju šakama životinju
suze su im izlazile iz očiju iu oči se vraćale

 

 

Pesme po Aleksandar Stoicovici

One thought on “Pesme po Aleksandar Stoicovici

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Scroll to top